Uvod

Zvonko Pečenić, magistar prirodnih znanosti i diplomirani energetičar (Elektrotehnički fakultet u Zagrebu). Početkom 1992. godine zaposlio se u ZET-u. Već na kraju 1992. godine osmislio je novu organizaciju javnog gradskog prijevoza temeljenu na vozilima sa hibridnim pogonom. Ismijan od tadašnjeg rukovodećeg kadra, osmislio je i mjerljivi kriterij ljudske poduzetnosti i nazvao ga 'UKUPNI TROŠAK'. Cilj mu je bio tada da vlasti Grada Zagreba upozori na pogrešnu razvojnu orijentaciju u ZET-u i da postoje puno bolja rješenja za javni prijevoz u Zagrebu od onog koji je tada postojao i bio njegovan sa strane ZET-a kao najbolji.

Kako nije uspio u svojim nakanama, počeo je pred kraj 1998. godine održavati javna predavanja s ciljem popularizacije 'ukupnog troška'. Posljednje takvo predavanje – događaj dogodio se u Križevcima 2010 godine.

Dubravko Starman: Održali ste u Križevcima 8. lipnja predavanje pod nazivom 'Planet Zemlja i Križevci sutra'. Nakon Vašeg uvodnog izlaganja od sat vremena, razvila se diskusija koja je potrajala do 23 sata. Osobno takvo nešto još nisam doživio! Na plakatu, koji je bio izvješen po gradu, pisalo je da popularizirate mjerljiv kriterij za ljudsku poduzetnost pod nazivom 'Ukupni trošak'. Prvo bih Vas pitao: zašto Križevci?.

Zvonko Pečenić: Formalno, Križevci ili neko drugo mjesto sami po sebi nisu bitni. Ono što odvaja u sadašnjosti Križevce od drugih jest što se tamo formirala skupina rodoljuba, inventivnih ljudi i entuzijasta koji nisu sebi samodovoljni, već se opredjeljuju za sve ono što može održati i unaprijediti život unutar njihovog civilizacijskog, kulturnog i gospodarskog utjecaja.

Moje poznanstvo sa tim ljudima traje gotovo dvije godine i oni su procijenili da bi bilo dobro da i ja dođem u Križevce sa nekom temom koja bi bila iz palete tema općeg dobra. Tim prije, jer su Križevci uznapredovali u osnivaju 'Tehnološkog parka' s inkubatorom, s ciljem osmišljavanja produktivnih radnih mjesta i već su se povezali sa sličnim parkovima u Sloveniji i Mađarskoj.

Kako ste 'Ukupni trošak' sami osmislili pa ga upravo tako i nazvali, zašto ste potrebne i nepotrebne troškove (kapitalne, kapitalizirane, ekološke i entropijske - ukupno osam troškova) nazvali 'UKUPNI TROŠAK'? Naime, ukupni trošak je pojam koji se svakodnevno koristi svugdje i svagdje, upotrebljavaju ga kako bankari tako i obični ljudi u svakodnevnom životu.

To mi je poznato i ima neke logike u svemu tome. Taj pojam je vezan i za oficijelnu ekonomsku znanost, a koliko vrijedi ta znanost (ekonomija temeljena na nafti) vidi se po svakodnevnim 'ekonomskim' krizama u svijetu današnjeg svijeta država. Mišljenja sam da se pojam ukupnog troška ne bi smio upotrebljavati za sve i svašta.

Dakle, u svakodnevnoj upotrebi izraz 'ukupni trošak' se zaista upotrebljava za sve i svašta. Tako sam našao da je primjerice 2004. godine ukupni trošak nabavke viljušaka i žlica nekog hotela iznosio 35.000,25 Kn.

Ukupni trošak je u mom izričaju zbroj već rečenih osam troškova, ali, njime se sada može mjeriti ljudska poduzetnost na način da se može uspoređivati koji je projekt bolji za postizanje istog cilja. Ako želite ocijeniti i procijeniti koliki je ukupni trošak na današnji dan bušotine nafte u Meksičkom zaljevu, onda ćete dobiti iznos kojeg Korporacija BP nikako ne može preživjeti. Prema sadašnjem znanju, i mnoge druge bušotine u dubokim morima stalno izbacuju u more naftu, pa je vrlo vjerojatno da će oslabiti morske struje koje konvekcijom griju sjeverne i južne predjele Zemlje. U konačnici to znači prijevremeno i nestanak mnogih živih vrsta a posebno se to odnosi na ljude. No, na primjeru Meksičkog zaljeva i BP-a,  najprije se trebao izračunati ukupni trošak i faktor dobrote vađenja nafte u Meksičkom zaljevu, odnosno prije nego se išta materijaliziralo na tom projektu. Pretpostavljam da bi ukupni trošak bio toliki da se nikad ne bi ušlo u taj projekt čak i obzirom samo na tehnologije koje su tada (a i danas) stajale na raspolaganju.

Dakle, ukupnim troškom i faktorom dobrote mjerimo i konkretne projekte?

I projekte i našu svekoliku poduzetnost kojom interveniramo u prostoru biosfere, a pomalo već i u sunčevom sustavu.

Zašto je tako težak prodor u svijest ljudi (da ne kažem vlada država) da je ukupni trošak bitan za 'biti ili ne biti' na Zemlji u sadašnjem vremenu?

Lijepo je reći 'imamo ideju mjerljivog kriterija za ljudsku poduzetnost'. U ovoj fazi razvoja te ideje nužno je sada uložiti barem 3,5 milijuna € u definiranje osam algoritama kojima se kvantificira osam troškova (od kojih je sastavljen ukupni trošak). Da bi se napisali ti algoritmi, potrebna je suradnja svih naprednih vlada jer, to je jedini način da se angažiraju vrhunska znanja u službi vrhunske filozofije i istodobno pridobiju te iste vlade kako bi primijenile ukupni trošak.

Kad se to dogodi, neće više biti moguća katastrofa poput one u Sjevernom moru od prije 20 godina (uzrokovane ljudskom poduzetnošću, odnosno - uzrokovao ju je EXXON Mobil na 140 km od obala Škotske) a odnosi se na punjenje biosfere ogromnim količinama metana, plina mnogostruko efektivnijeg za povećanje efekta staklenika Zemlje od CO². Od onda do danas je koncentracija metana u moru iznad kratera nekoliko tisuća puta veća nego bi bila da ljudi nisu uzrokovali to istjecanje metana.

Tek punom primjenom će ukupni trošak i faktor dobrote zasjati u svojoj jednoznačnosti i vrhunskoj korisnosti kako bi svi ljudi mogli za sebe i druge neštetnije živjeti unutar biosfere Zemlje. Što god tko mislio, ipak mi živimo kroz generacije na 'našem svemirskom brodu' ograničenih resursa. Otuda i odgovornost sada živućih ljudi - prema sebi i prema onima koji će živjeti poslije nas - da ne mijenjaju prebrzo svoj okoliš a koji je i nas oblikovao ovakvima kakvi jesmo.

Što je važnije: ukupni trošak ili faktor dobrote?

Faktor dobrote je omjer potrebnog troška i ukupnog troška. Dakle on je izvedenica iz ukupnog troška i uvijek je manji od 1. Njegova vrijednost je u tome što on zorno prikazuje dobrotu projekata i vlade bi se trebale dogovoriti da on, u konkretnim slučajevima, ne smije biti manji od 0,75. Dakle, što je faktor dobrote nekog projekta bliže 1 projekt je prihvatljiviji. Prema mojim procjenama današnji automobili sa OTTO motorom imaju faktor dobrote oko 0,31. Dakle, oni ne bi ni smjeli postojati unutar prostora gdje obitavaju žive vrste na Zemlji. Vozila sa hibridnim pogonom za javni prijevoz, koje sam osmislio 1992. godine ne koriste OTTO motore, pa ni ne trebaju naftu ili neku njenu izvedenicu. Ne trebaju ni vanjski izvor električne energije. Samim time ukupni trošak takvog rješenja je višekratno manji a faktor dobrote viši od 0,75. Suvremeno knjigovodstvo kao dio monetarnog sustava jednostavno ne priznaje više kapital, pa je život bilo koga ili čega postao zanemariv prema novcu kojeg će netko dobiti ili izgubiti zbog nečega ili nekoga. Zbog patentiranja ali i krađa i prevara od 1992. do danas ideja vozila sa hibridnim pogonima baš i nije uspjela iako svi pokušavaju napraviti svoje verzije.

Možete li dodatno konkretizirati štetan stil života ljudi?

Više od jednog stoljeća intenzivno prijevremeno nestaju vrste zbog načina na koji ljudi proizvode svoj život. Na primjer, 1950. na obalama jednog velikog jezera je izgrađena tvornica celuloze, a nakon dvadesetak godina u jezeru nije bilo više niti jednog aligatora jer su otpadne vode iz tvornice uništile njihove rasplodne organe.

Danas mnogi autoriteti smatraju da trajno nestaje iz prostora biosfere Zemlje cca 100 živih vrsta dnevno. Ono što nitko ne zna, jest koliko je od tih 100 vrsta prijevremeno istrijebljeno zagađenjima zbog našeg stila života!

Zato je toliko važan mjerljivi kriterij 'ukupni trošak' kojim se i to može mjeriti. Najveća vrijednost ukupnog troška i faktora dobrote jest što s njima možemo preventivno odlučivati što da a što ne realizirati od svojih poduzetničkih zamisli.

Važno je sada reći da se smanjenjem bioraznolikosti smanjuje i šansa da se održi život razvijenijih vrsta (i ljudi) unutar biosfere. Inteligentno je pretpostaviti da su nas, baš ovakve kakvi jesmo, oblikovali rubni uvjeti života na planetu Zemlji. Pod rubnim uvjetima podrazumijevam sve pretpostavke koje okružuju sam život (gravitacija, udaljenost sunce-zemlja, kisik, voda …). Ako mijenjamo prebrzo te rubne uvjete može se svašta dogoditi, pa i to da nas prijevremeno nestane. Dakle, mjereći svoje poduzetničke radnje ukupnim troškom i faktorom dobrote ne bi bili više osuđeni na nesigurnost 'Što je pošlo krivo?'!

Na Vašoj domeni pod nazivom 'Obitelj, vrt i hibridna tehnika' veliki značaj ste dali 'sunčevoj konstanti'. Što je ona i zašto vam je toliko važna?

 U jezgri Sunca svake se sekunde 4 milijuna tona sunčeve mase totalno pretvara u energiju po E=mc² (vodik se spaja u helij + energija). Sunce odaje sa svoje površine svake sekunde 60.000.000 W/m² pa na udaljenosti od 150.000.000 km sunča Zemlju iznad atmosfere sa 1,36 kW/m². Ukupno, Zemlja je (iznad atmosfere) izložena iradijaciji (energiji) koja je otprilike 100.000 puta veća nego što su ljudi 'proizveli' energije prošle godine na Zemlji. Osunčanost se na površini Zemlje svede u najboljem slučaju na oko 1000 W/m². Biljni svijet uzme za sebe zanemarivi dio te energije a ostalo bi se trebalo izračiti nazad u svemir kako bi energetska bilanca Zemlje 'štimala'. U zadnje vrijeme se cca 0,5 W/m² kumulira unutar biosfere više nego prije nekoliko desetaka godina, pa otuda i stalni rast prosječne temperature Zemlje koja se u javnosti predstavlja kao globalno zagrijavanje Zemlje.

Kako će sunce trajati još oko 8 milijardi zemaljskih godina, važno je da svi znamo da je rečena energetska režija (sunce-Zemlja) vrijedila milijardama godina prije našeg ljudskog postojanja na Zemlji, a trajat će i milijardama godina nakon što nas ne bude.

Dakle, zaista nije potrebno da danas naslagama ugljika i metana iz kore Zemlje dodatno punimo biosferu i time, u kratkom roku, eliminiramo sve živo na Zemlji (osim bakterija).

Sunce nije obnovljiv izvor energije, odnosno takvo što i ne postoji, već imamo sreću da će naša 'peć' Sunce jako, jako dugo trajati i biti dugo nepromjenljivih svojstava.

Kakva je veza između obitelji, vrta i hibridne tehnike?

Polazim od pretpostavke da je smisao života sam život. Možda to i nije tako, ali ja bolji smisao tog smisla ne mogu smisliti.

Dok traju, sve žive vrste žive kroz svoje generacije. Uvijek je priča za jedinke vrsta ista: mladost, zrelost, fajrunt. Što se tiče ljudi, mislim da bi se najbolji rezultat postigao ako zrelost omogući mladosti da civilizacijski ispravno izraste, odnosno ako svojim malim potomcima-nasljednicima osiguramo sve što je nužno kako ih ne bi oštetili kad prolaze kroz svoj mladenački rast i razvoj.

Osobitu ulogu u tome imaju obitelj, vrt i hibridna tehnika. Obitelj je neophodna i tu nema nekih nejasnoća. Djeca bez roditeljske brige, pažnje i ljubavi nikad neće izrasti kao osobe nekonfliktnog civilizacijskog ponašanja.

Vrt omogućuje bolju prehranu i bolji okoliš za djecu. Treba se tu naći i kokica i mačaka itd. Takav okoliš je bio presudan za naše formiranje unatrag barem nekoliko desetaka tisuća godina, pa su i poruke nehibridnog voća i povrća itekako važna karika prehrane.

I na kraju, hibridna tehnika oslobađa obitelj od nepotrebnih troškova za vodu, električnu energiju i komunalije. Drugim riječima, kvaliteta života uz takvo okruženje pruža i roditeljima i djeci priliku da postignu najviše u životu što se može postići a što je sada limitirano raznim ljudskim primitivizmima, pokvarenošću, pohlepom i bezumnim tendencijama usmjerenim protiv neštetnijeg stila života unutar biosfere (kao što su korupcija i organizirani kriminal).

Osim teorije, pripremate li i neke konkretne korake (dokaze), kako bi ljudima dali primjer da je dobro to što zastupate?

U nabavci sam zemljišta kojeg kanim 'oplemeniti' uređajima sukladno temi 'Obitelj, vrt i hibridna tehnika'. Očekujem da će mnogi htjeti sudjelovati u tom civilizacijski važnom projektu sitnim novčanim donacijama. Sav taj novac treba biti registriran i popraćen dionicama ili udjelima. Tu novčanu proceduru treba tako osmisliti da nitko nikad neće imati priliku privatizirati znanja koje će proizaći iz tog inovativnog projekta i posljedično sve to svesti na egoistično bezumno bogaćenje.

Zašto se kroz tu interesnu zajednicu ne bi trajno unapređivala ideja da se uvijek iznova, prema modernim spoznajama o rastu i razvoju djece, procjenjuje što je dobro a što ne u njihovom rastu i razvoju?

Analogno tome, sličan stav analize treba imati i prema sustavu školovanja u RH. I tu treba znati što ćemo uzeti a što ne iz prakse i teorije školskih sustava a koje izviru iz raznih obrazovnih ustanova sadašnjeg svijeta država.

Stavljate veliku važnost na rast i razvoj djece?

Da. U dječjim vrtićima se određuje naša budućnost i budućnost našeg staništa.

Još uvijek stojite na stajalištu da zaštita patenata i slično uzrokuje veliko zlo civilizaciji.

Da. Mišljenja i znanja ne smiju biti privatizirana. Ako je išta božja kategorija – onda su to znanje i muzika. Zamislite da je svakome omogućen pristup znanjima, mišljenima ili stavovima. Bilo bi to veliko lječilište predrasuda i razno raznih mema razasutih svugdje oko nas u funkciji udica ribara ljudskih duša. Još smo i dobri kakvi smo trebali biti, ali samo zato što postoje granice rasta i za zlo kojeg proizvodimo u velikim količinama.

Ne bih tako mislio da obrazac nasilja nije tako snažan u svakodnevnom životu – pojedinci, skupine, države i skupine država – svima je nasilje osnova za razvoj.

Što ljudi prije odbace neopravdano nasilje kao svoj obrazac života to će prije prestati nanositi nepopravljive ozljede biosferi. Naravno, biosfera će se oporaviti bez ljudi i sama od sebe ali to će trajati i preko sto godina. Zbog naše kratkoročnosti, važno je sada da što prije stavimo u primjenu 'ukupni trošak' i 'faktor dobrote' …