Dubravko Starman: Danas smo u 2006 godini. Smatrate li se odgovornim za višegodišnje prometne kolapse u Zagrebu?

Zvonko Pečenić: Da i ne. I to ne samo u gradu Zagrebu.

Da - jer sam pred kraj 1992. godine osmislio cjelovitu (supra) organizaciju javnog gradskog prijevoza hibridnim vozilima 'emisije 0'; ne – jer se pokazalo nemogućim unutar tadašnjeg primitivizma, misticizma i korumpiranosti unaprijediti javni gradski prijevoz tim rješenjem (JGP u daljnjem tekstu).

Naime, uočio sam, proučavajući postojeći zagrebački JGP, da on ne zadovoljava niti po jednom mjerljivom kriteriju kojim se mjeri kvaliteta javnog prijevoza u gradovima (sigurnost, upotrebljivost, atraktivnost, korisnost, efektivnost te novi a najvažniji - ukupni trošak). Npr., po pitanju korisnosti građanima je postala nepodnošljiva prosječna brzina tramvaja između 6 i 12 km/h – jer tolika brzina uzrokuje ogromne nepotrebne troškove u životima građana. Nekulturni ljudi, odgovorni za to stanje, uvjeravali su i onda i danas (u prosjeku) polu-kulturno stanovništvo da je u drugim gradovima još gore pa neka budu sretni što je u Zagrebu bolje u odnosu na te druge gradove?! Kad smo 'gazdama' rekli prije pet – šest godina da je npr. efektivnost 'novih' tramvaja 0,39 (umjesto 0,94) - gledali su nas sa nerazumijevanjem (jer nikad nisu čuli za efektivnost) i neprijateljski (jer su osjećali da je to nešto protiv njih)!

Čuo sam za sigurnost, upotrebljivost, atraktivnost, korisnosti i efektivnost. Što je 'ukupni trošak' za kojeg još kažete da je i novi i najvažniji i što su to nepotrebni troškovi?

UKUPNI TROŠAK sam počeo osmišljavati 1992. godine kao mjerljivi kriterij za općenito ljudsku aktivnost. Cilj je bio da ukupni trošak bude posebno pogodan za ocjenjivanje projekata kao izvora najštetnije ljudske poduzetnosti. U slučaju javnog gradskog prijevoza bilo mi je važno ukupnim troškom razdvojiti ONO ŠTO NE VALJA OD ONOG ŠTO VALJA (kukolj od pšenice) – po pitanju kvalitete prometnih projekata s naglaskom na ekološki i entropijski aspekt rješenja - u tom smislu ljudi su se do dan danas pokazali kao potpuni negativci. Tada sam smatrao da treba učiniti branu prema aktivnostima vrlo visoko pozicioniranih ali priglupih i korumpiranih ljudi. Ti su ljudi usto bili grobari za diplomirane inženjere. Njihova 'bolesna' rješenja su prolazila bez ikakva otpora od tzv. vlasnika komunalnih poduzeća, dok su naša inženjerski vrlo kvalitetna rješenja uočenih problema uglavnom ignorirana ali zato 'izvezena' (izdajnički prodavana) vani - u RH je i prije i tada i danas čest slučaj da se 'zbog odreska ubija krava, pa i stada krava'.

Troškove također smijemo i trebamo tretirati kao potrebne i nepotrebne. Mjerljivi kriterij ukupni trošak razlučuje koji je koji trošak. Npr., ako imamo na izbor dva jednako kvalitetna načina za doći od točke A do točke B pri čemu nas u jednom slučaju ukupni trošak 100, a u drugom slučaju 10 onda je nepotrebni trošak našeg putovanja 90.

Ukupni trošak nisam mogao ispravno riješiti punih dvanaest godina, jer do 2005. godine nisam shvaćao da je on minimalno dvodimenzionalan. Izum ukupnog troška smatram do danas najvrednijom tekovinom ljudske kulture.

Niste baš objasnili ukupni trošak!

Objavio sam ga na Internetu. Ukratko, ukupni trošak je zbroj potrebnog i nepotrebnog kapitalnog, kapitaliziranog, ekološkog i entropijskog troška što ga uzrokuju ljudi svojom poduzetnošću. Dakle, ukupno osam troškova! Vidjet ćete da nikada ne spominjem prihode, dobiti i sl. U slučaju nas Svemiraca koji nastanjujemo ovu 'našu' planetu uz još cca. 10 milijuna drugih živih vrsta, zvijezda koju zovemo Sunce 'šalje' nam već milijunima godina 1,4 kW po m² sunčeve radijacije (iznad atmosfere Zemlje). Što god mi radili – uvijek trošimo neki konvertirani oblik sunčeve energije. Na žalost malobrojnih kulturnih ljudi, zbog agresivnosti moćnih ali retardiranih nasilnika, svi smo kanibali, tj. postali smo izrodi koji proždiru vlastiti habitans. Takvo ponašanje je pogrešno jer uzrokuje nasilni prijevremeni prekid postojanja vrsta na Zemlji - uključivo i ljudske: režiserima kanibalizma nije jasno da se život odvija kroz generacije!

Ima li podatak od 1,4 kW/m² neki skriveni značaj?

Itekako! Poznat je pod nazivom 'sunčeva konstanta'. Ljudi 'proizvedu' uglavnom spaljivanjem fosilnih goriva jedva 100-tisućiti dio od energije kojom Sunce zrači Zemlju (u 2004. spaljivanjem se na Zemlji 'proizvelo' energije: 36,3% od nafte, 25,8% od plina i 23,9 % od ugljena!). Nije nepoznato da prirodnu naftu - kao nenadoknadivi izvor npr. kvalitetne plastike - uopće ne bi smjeli spaljivati! Posljedice spaljivanja svega i svačega uzrokuje pogubnost za mnoge žive vrste pa nam zaista nije preporučljivo bilo kakvo spaljivanje unutar biosfere a da bi zadovoljili svoje potrebe za energijom. Ali mali broj oštećenih ljudi nasilno prodaje fosilna goriva kao da su oni vlasnici istog. Kako nesreća nikad ne ide sama, spaljivanjem fosilnih goriva se dodatno narušila energetska bilanca Zemlje. Ne zato što su to značajni iznosi energije za Zemlju nego zato jer su spaljivanjem uneseni u biosferu ogromne količine stakleničnih plinova. Oni ne dozvoljavaju da energija od Sunca (koja grije Zemlju – atmosferu i površinu) i energija koju oslobađa sama Zemlja - i napuste Zemlju u cijelom iznosu. Staklenični plin metan (štetniji od CO2) s druge strane dodatno nastaje kao posljedica enormnog uzgajanja životinja kojima se čovjek hrani. Treći po štetnosti staklenični plinovi, a koji su uzrokovani djelatnošću ljudi, su dušični oksidi. Rezultat punjenja atmosfere stakleničnim plinovima je podizanje prosječne temperature biosfere što nadalje uzrokuje odmrzavanje ogromnih dodatnih količina ugljičnog dioksida i metana pohranjenih u do nedavno zamrznutoj Zemljinoj kori (permafrost)! Proces zagrijavanja će se zbog toga kretati po eksponencijalnoj krivulji, tj. on će se ubrzavati! Ako tome dodamo i slabljenje Zemljinog magnetskog polja (kao najvažniji pogubni razlog za živo) zbog čega sve više sunčeve energije (iradijacije) završi kao osunčanost zemlje – ne piše nam se dobro! U konačnici: nema magnetskog polja – nema atmosfere a što se već desilo našem susjedu planeti Merkuru. Optimistično je što možda imamo još dosta vremena za riješiti egzistencijalne probleme – između 70 i 1.000 godina!

Dakle, sa stajališta Zemljine bilance energije nije nikakav problem ako bi ljudi 'proizvodili' i 2 stotisućinke od energije što nam 'poklanja' Sunce, ali tehnologije konverzija energije ljudskog porijekla baš s ničim ne smiju 'prljati' biosferu kao ni mijenjati ju na neki drugi način!

Dakle, predlažete hidroelektrane, fotonaponske panele, vjetroelektrane, toplinske pumpe, geotermalne izvore, biogorivo, nuklearke i sl. ?

Zapravo ništa od toga ukoliko se misli na postojeća rješenja istih. Postojeće hidroelektrane uzrokuju vrlo velike probleme – od zagađivanja pitke vode do vrlo čestog umiranja šuma, prijevremenog nestajanja biljnih i životinjskih vrsta na tim lokacijama i sve ono što ide uz to. Dizanje ili spuštanje razine podzemnih voda je opasna i pogubna rabota za vrste koje tamo obitavaju desecima i stotinama tisuća godina (na tim područjima su mnoge već prijevremeno nestale)! Postojeći sunčevi paneli nimalo nisu manje opasni - što se vrlo jasno vidi kad im se izračuna ukupni trošak! Postojeće vjetroelektrane također imaju ogroman ukupni trošak. Koliko ljudi zna da postojeće srednje i velike vjetroelektrane zagrijavaju već pregrijanu biosferu ali i istrebljuju ptice pjevice i druge vrste u svojoj blizini jer su izvor zvučnih zagađenja? Vjetroelektrane konvertiraju energiju vjetra te riječnih i morskih struja (kad ih potopite u rijeke ili more) – ali tko se do sada pozabavio njihovim ekološkim i entropijskim troškom? Sa toplinskim pumpama ljudi su već uspješno napravili ogromnu štetu ionosferi! Toplinske pumpe bi imale mali ukupni trošak kad bi duhom siromašni monetaristi uložili u znanstvena istraživanja čiji bi cilj bio prikladan medij za toplinske pumpe. Biogorivo je jedno od najglupljeg poduzetništva ljudi – a što se odlično vidi iz strukture ukupnog troška biogoriva. Kako sve ima granice osim (možda) svemira i (sigurno) gluposti, nije ni čudno da se vlade država ne mogu (ne žele) dogovoriti koliki je ukupni trošak km³ onečišćene vode, zemlje, humusa i zraka. Zagađenja tih (za nas) resursa je i najteži problem s kojim smo suočeni (teži i opasniji nego staklenični plinovi) - tim prije jer su zbog ljudskog poduzetništva svakodnevna zagađenja daleko iznad onih koja ti resursi mogu podnijeti u smislu njihovog oporavka samog po sebi! Možda mali problem sa geotermalnim izvorom topline vidim u dodatnom hlađenju rijeka (struja) nikla i željeza duboko ispod kore Zemlje a te struje su izvori magnetskog polja Zemlje. Problem se odnosi na neznanje koliko još nuklearna jezgra Zemlje ima energije za držati metal u utrobi Zemlje u tekućem stanju. Da li kao i kod vode, kad ona prelazi u led u iznimno malom toplinskom razmaku, to isto vrijedi i za navedene tekuće metale u utrobi Zemlje? Mjerenja zadnjih pedesetak godina kazuju da magnetsko polje Zemlje slabi iz godine u godinu – u zadnjih pedesetak godina je slabije više od 10%. Problem je i pomanjkanje razrađenih metoda praćenja i predviđanja oluja (uragani), potresa, cunamija i vulkana. Ukoliko bi se našlo rješenje za visokoradioaktivno otpadno gorivo iz nuklearnih mirnodopskih elektrana, nuklearke bi po ukupnom trošku bile pogodne kao izvori električne i toplinske energije. Vidite, to rješenje postoji a omogućuje ga kombinacija hibridne tehnike i hibrida. Bilo bi zanimljivo usporediti ukupnim troškom ovdje nabrojana ali i sva ostala rješenja za dobivanje barem električne energije! Važno je reći da nam na raspolaganju stoji ogromna energija čijim konverzijama ni na koji način ne bi uzrokovali štetu njenim izvorima niti prljali biosferu Zemlje, tj. sunce će i dalje zračiti oko sebe energiju bez obzira da li ju mi koristili ili ne.

S druge strane vlasnicima novca (kao podsustava kapitala) nije teško ulagati u automobile na fosilna goriva i druge proizvode na temelju dosjetki scientista (sluganski znanstvenici kod kojih je znanje razdvojeno od smisla) i neodgovornih tehničara - a ti su proizvodi pogubni za živi svijet!? Zar to nije najjači dokaz da ljudi ne poštuju algoritam kapitala te ih stoga taj isti kapital eliminira sa ove planete?

Jednom ste mi rekli da ljudi koji nemaju bolje prijedloge od onih koje kritiziraju ne bi ni smjeli kritizirati postojeća rješenja osim ako im se tim rješenjima ne ugrožava sam život. Ako to sve ne valja što smo spomenuli (osim možda uvjetno toplinskih pumpi i nuklearki) pretpostavljam da Vi imate 'svoja' rješenja?

Točno. Tema 'Obitelj, vrt i hibridna tehnika' se bavi promjenom načina života – štetnog u neštetni po postojeću biosferu. Proizvodnjom svog (ljudskog) života ne smijemo obolijevati biosferu. Takvo pravo nitko nikada nije stekao - niti to pravo itko ikada može steći! Rezultat je uvijek isti – sociocid, uz prijevremeni nestanak i mnogih drugih vrsta. Naravno, zbog ljudskog zadiranja u živi svijet razvit će se u skladu sa teorijom kaosa i mnoge nove vrste ali to je 'račun bez krčmara'. Zbog toga nimalo ne čudi da Stephen William Hawking upozorava da ljudi što prije trebaju izgraditi van Zemlje nastambe za ljude koje ne bi ovisile ni na koji način o Zemlji. Podaci koji su već dugo poznati (kao što je sunčeva konstanta), a vezani su za neštetni način življenja, kazuju nam da se treba efikasno organizirati i miroljubivo obračunati sa režiserima kanibalizma na Zemlji. Što mislite koliko djece i odraslih zna za sunčevu konstantu? Na Zemlji se može prekrasno živjeti - jer to omogućuje Sunce! Kormilo života treba uzeti iz ruku mistika i primitivaca jer i nama i drugim živim vrstama u protivnom ubrzo slijedi prijevremeni nestanak! Tada bi ideje o postojanju svemirskih nastambi - za onu istu vrstu koja je prijevremeno kanibalizmom uništila i sebe i milijune drugih živih vrsta na Zemlji - došla na ono mjesto gdje i pripada: u svijet mašte nedoraslih ili nedostojnih!

Molim Vas, budite konkretniji!

Smisleno je da djeci po rođenju pripada sve što će im omogućiti zdravlje i bogat razvoj. Samo tada će se, kad poodrastu, moći uhvatiti u bitku sa ozbiljnim problemima neštetne proizvodnje vlastita života – bitke na kojoj mi nismo prošli!

Dakle, za njihove roditelje društvo (odnosno organi vlasti) trebaju osigurati kuću i vrt – opskrbljene hibridima, koji će ih osloboditi energetske i komunalne ovisnosti o drugima i učiniti proizvodnju vlastita života neštetnom i sa malim ukupnim troškom. Roditelji se trebaju u znatno većoj mjeri posvetiti kombinaciji normiranog i nenamjernog uspješnog odgoja i obrazovanja vlastite ali i druge djece. Od djece se ne smiju raditi 'fah idioti' već ih se treba supra-obrazovanjem kroz igru, disciplinarnost, interdisciplinarnost i multidisciplinarnost dovesti do supra-disciplinarnosti. Dalje, uz nenamjerno učenje - ta će djeca sama kreirati svoj razvojni put. Velika je odgovornost 'učitelja' djece da ih i odgoje u smislu da uvažavaju tuđa mišljenja te da provjeravaju podatke bez obzira tko podatke iznosi – kako bi ih se učinilo imunima na tzv. 'autoritete'. Naime, ta djeca će kroz razvojno odrastanje prirodno imati za cilj riješiti one egzistencijalne probleme koje mi odrasli do dan danas ne znamo ili ne možemo riješiti!

Zašto mislite da će to u skoroj budućnosti biti moguće?

Zato - jer alternative nema! Pokazalo se da je primitivizam (prvenstveno misticizam i nacionalizam) premostiva prepreka kad se osvijeste problemi na razini 'biti ili ne biti'. Do sada se pokazalo da su ljudi sposobni za zaista svašta ali tek pod ogromnim pritiscima izvana. Čini mi se da se takav pritisak može prepoznati u postojećem kanibalizmu prema 'vlastitoj' biosferi i posljedicama koje jednoznačno slijede. Odgojem i obrazovanjem gubi se potreba za pritiscima a raste vjerojatna sinergija pri rješavanju ozbiljnih problema. Život se tada počinje poštivati i voljeti. Zato filozofija iznesena u temi ' Obitelj, vrt i hibridna tehnika' nema alternative ukoliko se ljudi ipak opredijele za uspješno riješiti problem preživljavanja i opredijele za život s više smisla.

Pretpostavimo da smo na 'vaš' način riješili život roditelja, djece, baka i djedova – tj. obitelji. Što je s ostalima?

'Projekt' s državama nije uspio. I više-tisuća godina stara želja za globalizacijom i njena suvremena materijalizacija doprinose prijevremenom nestanku ogromnog broja živih vrsta – uključujući i ljudsku vrstu. Većina ljudi ima status stoke (u negativnom kontekstu) s kojom se tako i postupa. Posljedično, štete su ogromne: gradovi bujaju a svakojaka zagađenja svega i svačega su sve veća sa ireverzibilnim posljedicama po biosferu – koja je i zbog ljudske aktivnosti sve nestabilnija (nepotrebni: električni izboji, potresi, poplave, zagrijavanje)!

Dakle, ostali će trebati živjeti u zgradama sa određenim brojem katova ispod i iznad razine kopna ili mora kapaciteta - ne ispod pet tisuća stanovnika. Iz takvih zgradurina sa mnoštvom vrtova ne smiju izaći nikakva onečišćenja u ostatak biosfere. Pretpostavljam da već nazirete da te zgrade trebaju imati hibridne uređaje koji konvertiraju sve raspoložive oblike energije u one koji su ljudima potrebni i poželjni. Duboka ukopanost zgrada u zemlju s pripadajućim hibridima osigurava korištenje Zemljine topline za zagrijavanje i hlađenje stambenih prostora, a visinom zgrada se rješavaju (opet sa hibridima) ljudima potrebne konverzije energije od Sunca i vjetra – ali i zbog 'proizvodnje' vode - vode bez koje biljke, životinje i ljudi ne mogu. Za plivajuće a usidrene gradove u moru pravila su slična. Morske obale, ravnice, livade, močvare, pustinje, planine i još ponešto treba odteretiti od Homo Sapiens Sapiensisa! Ta područja Zemlje bi (možda) mogla biti na raspolaganju ljudima samo ako ih svojim prisustvom ne bi devastirali – nešto kao zaštićeni parkovi Zemlje. Tada ljudi ne bi željeli obitavati na ugroženim područjima Zemlje (područja rasjeda, vulkana, poplava) već bi to bila područja od iznimne znanstvene znatiželje. U završnici, želja da se živi na 'svom' području također dokazuje da je razvoj ljudskog mozga u odnosu na rješivost problema života na Zemlji u zaostatku za nekih 50 tisuća godina – od 1960. do 2005. godine broj se velikih prirodnih nesreća za ljude povećao za šest puta upravo zato jer su ljudi neodgovorno naselili opasna područja Zemlje!

Inteligentna upotreba već i današnjih znanja omogućuje promjenu sadašnjeg štetnog u neštetni stil života ljudi. Promjenom stila života ljudi omogućila bi se i humusna proizvodnja hrane i bilja, a što je presudno za mirniju izvjesnost živog u budućnosti.

Već ste na svojoj internetskoj stranici iznijeli kako treba izgledati javni gradski prijevoz sa hibridnim vozilima emisije nula - vezali ste ga i uz zgrade u kojima stanuju ljudi. Kanite li opisati i kako treba izgledati kuća u kojoj bi rasla djeca, tj. živjele obitelji?

Svakako. Planiram karticu teksta o toj temi iznijeti na četvrtoj konferenciji posvećenoj supra temi 'Obitelj, vrt i hibridna tehnika'.

Što treba učiniti odmah?

Znanstvene asocijacije bi odmah trebale proučiti i (nadam se) prihvatiti mjerljivi kriterij 'Ukupni trošak': jedino se kroz njegovu višedimenzionalnost može objektivno mjeriti štetnost ljudskog poduzetništva – tj. što se smije, a što ne. Naime, previše je utjecajnih i nasilnih a nekulturnih tehničara: njima je - otkad seže pamćenje - uvijek bilo zajedničko da nikad nisu bili odgovorni za posljedice svog djelovanja.

Nakon znanstvene i društvene verifikacije (do kraja razrađenog) mjerljivog kriterija 'Ukupni trošak' - stvari bi se posložile same od sebe a cilj neštetnog života unutar biosfere bio bi lako dohvatljiv!

I na kraju ovog razgovora, na koji način pojedinci svakodnevno mogu utjecati na mijenjanje stila života iz štetnog u neštetni?

Proces institucionalizacije civilnog društva još uvijek nije u većem zamahu (to se vidi i iz činjenice da manje od dvije milijarde ljudi uživaju blagodati elektrifikacije - elektrifikacije koja nije izvedena neštetno). Dakle, svaki pojedinac treba konkretno iskoristiti povoljnu priliku koja mu je dohvatljiva, odnosno pružena u već postojećim procesima uspostavljanja civilnog društva. To se postiže angažmanom u civilnim udrugama ili vlastitim angažmanom na uspostavljanju civilnog društva (na opći užas današnjih globalista). Također, svako jutro svaki pojedinac treba procjenjivati svoje postupke ukupnim troškom. To je zapravo odlična aktivnost za priviknuti se ne raditi nepotrebne troškove - za početak - na sitnicama. Počinje se polako shvaćati apsurdnost postojećeg stila života. Iz vlastitog iskustva znam da se na taj način počinje više poštivati život, stječe se bolji uvid u dragocjenost njega samog. Postaje sve jasnije da se život odvija kroz generacije, odnosno da se ukupni život ne odvija samo kroz život pojedinca.

Ističem još jednom: nije problem u brojnosti ljudi već u načinu (stilu) njihova života!. Osviještenost društva je danas tolika da nitko više danas ne kalkulira da li su ljudi svojim poduzetništvom skoro do kraja 'otpilili granu na kojoj sjedi život'!

Hvala na razgovoru i nadam se da nije zadnji.