Nova
organizacija javnog gradskog prijevoza s hibridnim vozilima
Danas smo u 2006.
godini. U Zagrebu, uz sve ostalo, postoji i javni gradski prijevoz (JGP).
Iako JGP treba biti sa stanovišta kvalitete (sigurnosti, upotrebljivosti,
atraktivnosti i korisnosti) gotovo besprijekoran, u Zagrebu to nije
slučaj. Mjereći JGP po novom mjerljivom kriteriju zvanom 'ukupni
trošak', može se izreći da je skuplji stotinama puta nego što bi
trebao biti.
Kod JP se teoretski žele
postići istovremeno dva cilja: a) nepotrebne troškove JGP-a svesti
na nulu i b) iznimno povećati kvalitetu JP-a.Sad smijemo postaviti dva
pitanja: a) da li je to moguće i b) ako jeste, zašto to već nije
učinjeno?
Da, moguće je. Za sve
postoji prvi put. Nije još učinjeno jer je korupcija zajednički nazivnik
svih nevolja po gradovima - pa tako i u Zagrebu! Dobro je pitanje - tko je
i zašto omogućio takvo stanje?
Zagreb kao
primjer rješenja
Smještanjem između
Zagrebačke gore i rijeke Save u dužini cca. 20 km Zagreb je bio zamišljen
kao linijski grad. Jedan od zagrebačkih gradonačelnika je proveo u djelo
nesretnu šalu da Zagreb treba širiti preko Save. Tako se nije nastavio
danas urbanistički najfunkcionalniji široki linearni smjer razvoja grada.
Bio je to početak agonije Zagreba i njegovih žitelja ali i RH. Započeo je
i nagli rast broja stanovnika Zagreba uzrokujući time istovremeno
katastrofalne egzistencijalne posljedice po Hrvatsku. U Zagrebu se to vidi
i po brzini propadanja komunalne infrastrukture u odnosu na brzinu (i
troškove) njenog obnavljanja i time stavljanja u suvremeni kontekst
upotrebljivosti. Kvaliteta života u Zagrebu se srozava iz dana u dan.
Poštenja radi, treba reći da u prosjeku ni u većini drugih gradova na
Planeti Zemlji nije bolje.
Javni prijevoz u Zagrebu
ni danas (2004. g.) ne zadovoljava niti po jednom mjerljivom kriteriju
kojim se inače mjeri kvaliteta javnog prijevoza u gradovima (sigurnost,
upotrebljivost, atraktivnost, korisnost i najvažnije -
ukupni trošak prijevoza a koji u Zagrebu iz godine u godinu raste
eksponencijalno). Nepodnošljiva je prosječna brzina tramvaja od cca. 10
km/h. Nekulturni ljudi, odgovorni za to stanje, uvjeravaju u prosjeku
polukulturno stanovništvo da je u drugim gradovima još gore pa neka budu
sretni što je ovdje bolje nego tamo?!
Ogromni ukupni trošak
ponajbolje govori o tome kroz nepotrebne
troškove javnog prijevoza: oni višestruko nadmašuju potrebne troškove: posebno se ističu
nepotrebni kapitalizirani troškovi (svakodnevni nepotrebni tekući
trošak i nepotrebni trošak održavanja prijevoznog sustava, nepotrebni
trošak nastao čestim zastojima u JGP-u i nepotrebni trošak zbog
sramotno male prosječne brzine vozila JGP-a! Ogromni su i
nepotrebni ekološki i nepotrebni entropijski trošak postojećeg
JGP-a!
Sve gore navedeno kao
'utezi oko nogu' može nestati eliminiranjem uzroka takovog stanja, te
nadalje, u našem slučaju, prelaskom na novu i originalnu organizaciju
gradskog javnog prijevoza baziranu na računalima i vozilima sa hibridnim
pogonom u ne dužem vremenskom periodu od pet godina. Drugačije rečeno,
upravo PROCESORI i HIBRIDNA VOZILA omogućuju tu novu organizaciju javnog
prijevoza.
PROCEDURA PRELASKA
:
treba donijeti odluku da se problem rješava po TRP-u (tehnologija
rješavanja
problema).
Zatim,
1.kao model izgraditi
stambenu zgradu od pet katova sa odgovarajućom strukturom i
infrastrukturom koristeći pri tome potrebne proizvode hibridne tehnike.
Smisao tog modela je da se zakonodavac natjera na donošenje zakona koji će
onemogućiti izradu stambenih zgrada koje njihove stanare primarno samo
štite od sunca, vjetra hladnoće, kiše i snijega;
2.uz zgradu izgraditi
parkiralište za novu generaciju vozila (sa hibridnim pogonom) JGP-a sa
priključcima za struju ili plin;
3.proizvesti dvadesetak
automobila sa sukladnim hibridnim pogonom, te
4.provesti ostalu
organizaciju ….
STANJE NAKON
PET GODINA
Gotovo se nitko više ne vozi svojim autom na fosilna goriva kao ni
sa 'hibridnim lažnjacima' jer je vožnja javnim hibridnim vozilima 'EMISIJE
0' kvalitetna (sigurnost, upotrebljivost, atraktivnost i korisnost).
Mnogostruko je jeftinija po kapitalnom i kapitaliziranom trošku (ekološki
i entropijski trošak je manji za više od deset tisuća puta). Ukratko,
prividno se na kilometar vožnje, sa stajališta korisnika, više ne troši
100 nego 10. Preostala vozila na fosilna goriva su garažirana u javnim
garažama po rubovima grada jer tako žele njihovi vlasnici! 99% ljudi se
prevoze javnim vozilima kapaciteta 2, 3, 4, 6, … 300 putničkih mjesta.
Organizacija i nadzor JGP-a podržani su računalima na siguran način
sukladno organizaciji bez nepotrebnih troškova. Vozila manjeg kapaciteta
koja nisu u vožnji parkirana su na javnim parkiralištima 'pri ruci'. U
Gradu više nema vozila u stajanju, a ako ih ima to su opet vozila manjeg
kapaciteta i na hibridni pogon JGP-a, u ne veće broju od pet tisuća i
predviđena za javni individualni prijevoz, odnosno sve potrebe u
Gradu se mogu zadovoljiti sa cca. 16.000 vozila a kojih su vlasnici
Zagrepčani kao dioničari JGP poduzeća!
Štef ide od mjesta polaska do mjesta dolaska Štef je
izašao iz prostora u kojem je boravio, pješke otišao do najbližeg javnog
parkirališta, karticom otključao javno osobno vozilo i odvezao se
do javnog parkirališta najbližeg njegovom željenom cilju - sve to uz
elektroničku logistiku kako optimalno stići od mjesta polaska do mjesta
dolaska. Izlaskom iz vozila uz vađenje svoje kreditne kartice oslobodio je
vozilo za slijedećeg korisnika javnog osobnog prijevoza. Opaska: sve to
mogao je i koristeći linijsko vozilo javnog prijevoza kapaciteta npr. 250
putnika.
Štef ide od točke A u Zagrebu do točke B u Splitu Na gore
opisan način Štef stiže od mjesta gdje jeste do željezničkog kolodvora.
Sjeda u hibridni vlak (sa NEL= Non-Electric Locomotive) i za 41 minutu je
u Splitu. Tamo sjeda u vozilo individualnog javnog prijevoza (ili vozilo
javnog prijevoza) i opet se vozi do mjesta dolaska jer je i u Splitu ista
organizacija JGP-a sa hibridima …