Zvonko Pečenić

   Kao kolijevke civilizacije prepoznajemo danas neke države, institucije u nekim državama te neke pojedince koji su svojim radom i ugledom stekli status institucije.

Iz tih izvora stižu prvorazredna znanstvena mišljenja temeljena na ispitivanjima, proučavanjima i otkrićima pojava i zakonitosti iz mikro i makro svjetova.

Naveo bih nekoliko činjenica iz tih izvora kako bi se bolje razumio smisao i potreba za našom temom pod nazivom 'OBITELJ, VRT I HIBRIDNA TEHNIKA':

1.      prije cca. 65 milijuna godina sudar ogromnog meteorita sa Zemljom prouzročio je velike klimatske i druge promjene (među najvažnijim je veliko povećanje šansi za rast toplokrvnih vrsta) dok se prije cca. 55 milijuna godina dogodilo zadnje globalno zatopljenje na Zemlji kao rezultat ispuštanja 4,4 milijarde tona stakleničnog plina ugljičnog dioksida iz morskih naslaga u Zemljinu atmosferu u vremenskom periodu od 10.000 godina;

2.      danas, ljudi uzrokuju ispuštanje iste količine stakleničnih plinova (prvenstveno ugljični dioksid, metan i natrijev oksid) u atmosferu Zemlje u vremenskom razdoblju manjem od tristo godina, tj. sada se atmosfera Zemlje puni stakleničnim plinovima više od  30 puta brže nego prije 55 milijuna godina;

3.      1970. godine ustanovljen je mjerljivi kriterij za život na Zemlji pod nazivom indeks života planete (LPI, Living Planet Index). Pojednostavljeno, po odabranim lokacijama planete Zemlji broje se odabrane vrste svake godine na kopnu, u moru i u slatkim vodama – njih ukupno 1145 (kopnenih 555, morskih 267 i u slatkim vodama 323). Za referentnu godinu odabrana je 1970. godina sa LPI=1,0. 2004. godine LPI je iznosio 0.63 (LPI za kopnene=0,85, za morske=0,65 i slatkovodne vrste=0,46) - nama najdragocjenije je i najviše ugroženo! Za 2058. g. se predviđa LPI=0 (za kop. vrste LPI=0 u 2058. g., za morske vrste LPI=0 u 2037. g. i za slatkovodne vrste LPI=0 u 2018. g.)!


 

Sve češće se susreće slijedeće mišljenje:  bez obzira što ljudi sada poduzimali, agonija opstanka je već započela a prijevremeni kraj ljudske i mnogih drugih vrsta se nazire u bliskoj budućnosti.

Možda…. možda ipak postoji slabašna mogućnost neutraliziranja 'zločina' barem ljudske vrste prema životu na Zemlji. Uz pretpostavku usvajanja stila života u skladu sa proklamiranim u 'Obitelj, vrt i hibridna tehnika', praktički bi se prestali stvarati ljudima uzrokovani staklenični plinovi (prvenstveno ugljični dioksid spaljivanjem fosilnih goriva i metan izvan kontroliranih područja). Neštetnom proizvodnjom života ljudi moglo bi prestati i kanibalsko doba ljudske vrste, doba u kojem proždiremo sami sebe tj. sagorijevamo i trujemo biosferu planete na kojoj putujemo svemirom! Koliko npr. samo ima satelitskog smeća u putanjama oko Zemlje!

Ali ni navedeno više ne bi bilo dovoljno za spriječiti naš prijevremeni nestanak.

Dovoljno za spriječiti tragediju prijevremenog nestanka prepoznajem u promjeni načina života. A upravo je to predmet naše pažnje i naše teme. Naime, takav bi stil života oslobodio ogromnu sinergiju ljudske inteligencije koja bi se tada mogla pretočiti u uspješna rješenja problema. Samo tada (i nikako drugačije) postala bi moguća pobjeda nad sadašnjom, strahom i neznanjem uzrokovanoj, prevladavajućoj maloumnoj totalitarno-robovlasničkoj paradigmi, a koja je u temeljima svih ljudskih problema i u zadnja dva stoljeća.

Danas znamo da bi ovdje predlagani stil života porodica (u kućama opremljenim hibridnom tehnikom te pripadajućim vrtom i kućnim ljubimcima prvenstveno zbog djece) na mikro razini riješio čak i onaj dio energije koji manjka u bilanci energije kod ovdje predlaganih vozila sa hibridnim pogonom! Današnja rješenja nisu dobra jer sada svi taj manjak u energetskoj bilanci doknađuju i nadalje spaljivanjem fosilnih goriva a i ukupni trošak tih rješenja je ogroman, što opet upućuje na ljudski kanibalizam.

Uz i druga rješenja neštetna po okoliš i malog ukupnog troška, ukupni trošak predlaganog stila života porodice bi se višestruko smanjio (i do nekoliko desetaka tisuća puta) prema današnjem! To se lako izračuna ukoliko se ljudi dogovore koliki je ukupni trošak zagađenog KM3 zraka, vode, humusa i zemlje.

Iako je vjerojatno prekasno, ipak trebamo ući hrabro u bitku sa korupcijom i onečišćenjima. Jedino iskorjenjivanjem korupcije i prestankom onečišćenja pruža se prilika za društvenu sinergiju kulturnih ljudi koja onda može uroditi rješenjima za naše glavne probleme, a tada … tko zna kad, gdje i kakav će nam biti kraj? Pogrešno je ljude dijeliti na optimiste i pesimiste. Jedino što ima smisla je dijeliti ljude na one koji imaju i one koji nemaju svijest o vremenu!

Završno, daleko je važnije od toga kad će nam biti kraj – da li smo svojim načinom života uzrokovali PRIJEVREMENI kraj kako svoje tako i milijuna drugih vrsta.

Zvonko PEČENIĆ