Zvonko PEČENIĆ

Uvod

Istovremeni porast brojnosti stanovništva, BDP-a i prosječne kupovne moći u RH ona je matica koja treba postati centar pažnje svih u RH. Tu se ne radi o apstrakciji kvalitetnijeg života nego o stvarnom povećanju kvalitete života gotovo svih sa nevjerojatnim dobrim širokim posljedicama za sve u bližoj i daljoj budućnosti.

RH će se u ostalim državama svijeta cijeniti prema onome što ona bude i njima i sebi ponudila i dala. Mislim, uvjeren sam i znam da smo mi u RH sposobni proizvoditi i umne i duhovne i fizičke proizvode, a koje će mnogi htjeti imati.

ZAPAŽANJE PROBLEMA

RH se danas nalazi u nevjerojatnim problemima. Istine radi, hrvatskom narodu 'ne ide' ne samo zadnjih desetljeća već više stoljeća! Prosječni BDP i prosječna kupovna moć u RH su i dalje nedostižni istima u nama bliskim europskim državama. Razlika nije 30% već i više puta (prema Der Fischer Weltalmanach za 2002. godinu BDP po glavi stanovnika Luxemburg/ Švicarska/ Njemačka/ RH je 39.470/ 36.170/ 22.740/ 4.540 US$ dok je prosječna kupovna moć 53.290/ 31.840/ 26.980/ 10.000 US$)! U kaotičnom dugogodišnjem postojanju hrvatskog moglo bi se kategorizirati u nedogled što to sve danas valja ili ne valja.

I sve bi se to još moglo nekako podnijeti da nije prisutno dugogodišnje smanjenje broja žitelja RH kao i veliko pogoršanje strukture starosti stanovništva. Taj podatak daje nevjerojatnu težinu temi o kojoj želimo danas razgovarati jer upravo ovdje predlagani stil života rješava dugoročno skoro sve naše sada postojeće probleme te probleme našeg bivanja i našeg okruženja optimistične vremenske granice u budućnosti od barem stotinjak godina.

Živim u skladu sa 'istinom' da su 'istine' nešto najsubjektivnije na svijetu. Ipak, usudio bih se izreći nekoliko 'svojih istina':

a)      nikad nije tako loše da ne bi moglo biti lošije; to isto vrijedi i za dobro i opće dobro;

b)      iako u RH skoro svaki pojedinac ima sve više i više materijalnog, psihički pritisak zbog sve većeg jaza u kulturnosti i razvijenosti između nas i naprednih postaje svakim danom sve nepodnošljiviji. Ljudi su sve nezadovoljniji i zbog toga jer su sve manje vlasnici hrvatskog, nemaju plaćeni posao, sigurnost je sve upitnija, itd. U skladu s teorijom imitacije mlađa je populacija sve nesposobnija za proizvodnju vlastitog života; RH je postala kolonijalna državica (npr. banke i energetski resursi); zavisni položaj je takav da više ne odlučujemo o sebi - čak (npr.) nismo regulirali ni ekološka kaznena djela!;

c)       ubrzano zagađenje sada raspoložive pitke vode i ubrzano trošenje nafte ('bijelog i crnog zlata'), te uznapredovalo i ubrzano zagađenje Zemljine ekosfere aktivnošću ljudi dovest će do još nasilnijeg života na Zemlji. I to već poslije danas. Svaka država pojedinačno u tom je kontekstu beznačajna. Ni dosadašnja nasilnost nije donijela ništa dobra jer je ona vjerojatno posljedično uzrokovala sadašnje (lošije nego što bi trebalo biti) stanje Svijeta. Ne treba zaboraviti ni 'više sile': tako je npr. 2002. god. Zemlja 'zakasnila' samo 25 minuta do mjesta gdje se mogla sudariti sa ogromnim meteoritom.

SUČELJAVANJE S PROBLEMOM

Općenito: Ljudi problemima nazivaju one neravnoteže u njima poznatoj prirodi koje doživljavaju tegobno. Problem o kojem ovdje govorimo je puno 'problemskiji': ako ga uspješno ne riješimo - nas uskoro nema! Pod 'uskoro' ovdje podrazumijevam sedamdesetak godina.

Konkretnije: Vrlo je vjerojatno da nitko tko je prosječno civiliziran neće negirati da je bolje za djecu kad rastu okruženi roditeljskom ljubavi, ali i okolišem u kojem dominira obiteljski vrt. Vrt omogućuje djeci da prirodnije rastu i da se prirodnije razvijaju. Prirodnije, jer je okoliš sličan vrtu i formirao ljudsku vrstu unatrag posljednjih pet milijuna godina. Iz vrta obitelj može uzimati hranu koja je višestruko iznimno vrijedna i nosi u sebi milenijske poruke bitne za naše zdravlje - što nije slučaj sa hibridnom hranom. Moguće su i velike financijske uštede. Ali najvrednije je što roditelji i vrt mogu podići djecu kao zdraviju i po tijelu, i po umu i po duhu. Vrlo je vjerojatno da će takva djeca biti zdravija i izrasti u zdravije odrasle osobe nego što je to slučaj danas. Vjerojatno će takva djeca osim intelektualne inteligencije razviti i emocionalnu inteligenciju i biti sposobnija za proizvodnju sinergijskih efekata. U nadolazećoj poslijeljudskoj budućnosti Francisa Fukuyame (Kraj čovjeka) bit će manje proteza i intervencija na zametcima i živim ljudima - s naglaskom na manje intervencija matičnim stanicama.

Zbog svoje komplementarnosti sa svim i svačim hibridna tehnika uzrokuje iznimno malen ukupni trošak - najviše zato jer je neusporedivo manje štetna za biosferu. S druge strane omogućuje opću zaposlenost stanovništava (a koliko je to važno ne samo za obitelji nego za sve!) do one mjere koja je dovoljna za kvalitetno zadovoljavanje barem prve tri ljudske potrebe po Maslowu (zadovoljenje fizioloških potreba, potrebe za sigurnošću i potrebe za društvenošću). I neće više biti potrebno stanovati u nezdravim gradovima, a prijevoz više neće biti štetan za biosferu. Specijalna hibridna vozila i bolja organizacija života omogućit će suvisliju i jednoličniju naseljenost po RH a posljedično i po planetu Zemlji. Mnoge obitelji prestat će ovisniti o velikim 'prljavim' izvorima električne energije, odnosno imat će vlastite 'zelene' izvore električne energije, dok će višak prodavati drugima. Tada je moguće gotovo sve što želimo danas - prije svega približavanje naprednim europskim državama po BDP-u i prosječnoj kupovnoj moći stanovništva. Moguće je i zaustaviti rast (pa i eliminiranje) uznapredovanog defekta društva 'imati da bi se bilo' (v. Erich Fromm: Imati ili biti).

Ako je moguć gornji scenarij, onda je odgovornost onih koji mogu taj problem osvijestiti i uspješno riješiti neusporediva s gledišta 'biti ili ne biti'.

Snalaženje u znanjima i vještinama

Sva današnja postojeća znanja i vještine nedovoljni su za rješavanje ovog problema ukoliko bi se problem rješavao na egocentričnom svjetonazoru. Pogotovo unutar liberalne demokracije tu nema pravoga rješenja! Danas postojeća znanja i vještine bili bi dovoljni - barem na početku rješavanja problema - ali tek uspostavljanjem društvenoga povjerenja.

Snalaženje u zvanjima

Današnja zvanja više ne odgovaraju prirodi ovog problema ukoliko se problem želi uspješno riješiti! Ovdje pomaže supra pristup problemu. Tek tada i adekvatnom tehnologijom može se intervenirati u zvanjima i adekvatno riješiti ovu točku TRP-a (tehnologije rješavanja problema).

Osnovni ciljevi

Prvi osnovni je cilj osigurati kontinuitet života na ovom planetu - ali i s ljudima.

Drugi osnovni cilj može se izreći tehnički kao 'dostići zemlje srednje Europe po prosječnom BDP-u i uz istovremeni rast prosječne kupovne moći stanovništva, ali ne preko razine kada su primanja dovoljna za zadovoljavanje prve tri ljudske potrebe po Maslowu'. Kako postoje samo potrebni i nepotrebni troškovi, jasno je da se trebamo navikavati na život bez nepotrebnih troškova!

Sporedni ciljevi

Bilo koji drugi koristan cilj (koji se uopće može smisliti i osmisliti) mogao bi se tretirati kao sporedni cilj. Osobno mislim da ih ima na tisuće.

Ukupni trošak kao mjerljivi kriterij

Od svih mjerljivih kriterija koji su se do sada pojavili u ljudskoj praksi, jedini koji je supra i zadovoljava po objektivnosti jest ukupni trošak.

Čemu sve to?

Ukoliko nam je svejedno kako ćemo živjeti i kako skončati i pojedinačno i kao vrsta - onda je rasprava o ovom problemu besmislena. Besmisleno je i upotrebljavati izraz besmisleno ako smisla nema, odnosno ako vrsta ne drži do smislenosti. No, ipak u svim živim bićima genetski je ugrađen kod samoodržanja individua i vrste, što upućuje na stanovit optimizam da je problem moguće uspješno riješiti.

Pojmovnik

hibridna tehnika: proizvodi i procedure materijaliziranog dosadašnjeg i budućeg ljudskog znanja i umijeća kojima se cjelovitije i uz najmanji ukupni trošak zadovoljavaju neke od ljudskih potreba.